Begagić: Kao dijete ovog grada, uvijek ću biti samo Čelikov!

Razgovarali smo sa Aldinom Begagićem, nezamjenjivim pivotom RK Čelika, o njegovim počecima, životnim i sportskim uspjesima, nadama i strahovima.

Begagić je pričao i svojevrsnu historiju posljeratnog Čelika, iz ugla desetogodišnjaka koji počinje rukometnu karijeru na Bilmišću davne ratne 1992, pa sve do danas, gotovo 30 godina igranja rukometa… Godine u kojima je i on sam stasavao uz rukomet ali je i rukomet dosta dobio od njega, naročito Čelik! Te godine su svojevrsno ”čeličenje” i Begagića i bh. rukometa i Čelika.

Razgovarali smo sa Aldinom Begagićem o svemu po malo:

• O velikoj ljubavi za rukomet i RK Čelik;
• O stanju u BiH rukometu;
• Gdje je sve igrao, gdje mu je bilo naljepše;
• O protekloj i narednoj rukometnoj sezoni u RK Čeliku;
• O koronavirusu;
• O porodici i druženju;

Ne pomišlja da patike ”okači o klin”

Aldin Begagić je rođen u Zenici 16. novembra 1982. godine. U rukomet je ušao gotovo već rođenjem, sa svega 10 godina. Sada, sa oko 30 godina aktivnog igranja rukometa, ostavio je snažan pečat u bh. rukometu, prije svega u svom RK Čeliku, ali i u više klubova u BiH za koje je nastupao.

Nakon višedecenijskog igranja rukometa i dalje je nezamjenljiv u ekipi RK Čelika na poziciji pivota, tako da još neće u rukometnu penziju.

Aldin je odličan rukometaš i odličan čovjek. Svi koji ga poznaju kažu da je sjajan drug i saigrač, onaj koji te nikada naće izdati ni na terenu ni van njega. Zato popularnog Begu svi obožavaju, od Zenice do Maglaja, Goražda, pa do Zavidovića, Sarajeva, Visokog… Nema rukometnog kluba u Bosni i Hercegovini u kome Bega nema prijatelja.

Bega ima sjajan ljudski karakter, vrijedan je, uporan, pošten, izuzetno je šarmatan, riječju: Bega je istinska ljudska gromada! I kao rukometaš i kao čovjek je za primjer mladima. Mladim rukometašima poniklim u Čeliku Aldin je pravi drug i učitelj, a onima koji su dolazili sa strane bio je pravi domaćin i prijatelj.

Sa većinom igrača sa strane koji su igrali u RK Čeliku Bega je i sada u kontaktu, a prijateljstvo sa Davorom Kadićem, koji je sedam godina proveo u Čeliku, krunisano je ”dvostrukim kumstvom”.

Bez obzira na višedecenijski staž u rukometu, Begagić još ne razmišlja o tome da patike ”okači o klin”.

– Sa ovom se ekipom u narednoj sezoni moramo vratiti u Premijer ligu BiH i Evropu. Čeliku je tamo mjesto. Tek onda mogu razmišljati da idem u rukometu penziju kao igrač – izjavio je Aldin Begagić.

Jedan je Bega…

REDAKCIJA: O Aldinu Begagiću u svijetu rukometa se mnogo zna. Ipak, možeš li nas malo podsjetiti na svoje rukometne početke i početke druženja sa rukometnom loptom?

Rukometni počeci već sa deset godina

BEGAGIĆ: Počeo sam sasvim slučajno da treniram rukomet. Otac me doveo u dvoranu na Bilmišću, jer sam tada tamo stanovao i živio. Otac me predao mom prvom treneru Šaćiru, koji je bio bivši igrač RK Čelika. On nas je okupio i počeli smo trenirati.

Poslije rata Čelik osniva sve selekcije dječaka i djevojčica i sa trenizima prelazimo na legendarni rukometni stadion Papirna i tu provodimo svoje djetinstvo. Sjećam se, tu smo imali jednu sjajnu generaciju mladih rukometaša, koja je u to vrijeme osvojila par puta prvenstvo i mnoge turnire u BiH pa i šire.

U toj generaciji saigrač mi je bio, recimo, i moj sadašnji trener Seldin Rizvanović, pa onda i naš izvanredni Ado Haramandić koji je napravio zavidnu inostranu karijeru…Dugogodišnji je član A reprezetacije BiH. Zatim tu su odlični igrači, sadašnji saigrači Edvin Begović i Edin Gušić, zatim Edin Bajramović, braća Tepić i mnogi drugi koji su bili dio te sjajne ekipe.

U RK Čeliku od 2010. do danas

BEGAGIĆ: Mi smo bili ta ratna generacija djece kojoj je rukomet, lopta i trening bilo sve! Nismo imali mnogo mogućnosti i pogodnosti koje su dostupne današnjoj djeci…

Poslije Čelika sam nastupao za mnoge bh. klubove igrajući rukomet profesionalno: Bosna Sarajevo, Bosna Visoko, Sloboda Tuzla, RK Maglaj, RK Krivaja Zavidovići i RK Goražde. Bila su to divna vremena i lijepa iskustva. Dobar rukomet i dobro druženje!

Svugdje mi je bilo lijepo, a najljepše u Goraždu, jer sam za vrijeme igranja u Goraždu upoznao svoju životnu saputnicu, svoju ljubav i suprugu za sva vremena.

U RK Čelik sam se vratio 2010. godine i evo me, tu sam i danas.

REDAKCIJA: Znači, to je priča o sjajnoj karijeri Aldina Begagića?

BEGAGIĆ: Jeste. Duga bi to bila priča. Evo još nekih podataka iz moje bogate karijere: kad sam napustio Čelik, ja sam najprije otišao u Maglaj. Jer je Maglaj igrao za Prvu ligu, a ja sam se želio sam okušati u jačoj ligi. Bilo mi je tu lijepo.

Volim sve klubove u kojima sam igrao

BEGAGIĆ: Poslije sam, kako sam već rekao, nastupao za mnoge klubove. Imam fantastična iskustva i prelijepe uspomene i druženja u tim klubovima. Ja sam volio i volim sve te klubove gdje sam igrao, a i klubovi i publika su voljeli mene. Ali, jedan je Čelik.

Kažu, svuda pođi, u Čelik dođi! Zenica je napravila gradsku Arenu i ambicije su porasle da se Čelik okuša napokon u Premijer ligi BiH. I Čelik se plasirao u Premijer ligu…
Logično je tada bilo da se i ja vratim u svoj Čelik i tu ostajem do danas. I praktično, da ovdje završim karijeru.

Prve godinu se i nismo proslavili, ispali smo iz Lige.. I onda nas preuzima naš sadašnji predsjednik Pane Škrbić, s kojim započinje jedna nova, prelijepa zenička rukometna priča. Čovjek je zmaj, zna, umije i hoće da uvijek ide naprijed. Pod njegovim rukovodstvom Čelik doživljava svojih osam najuspješnijih godina u višedecenijskoj historiji kluba. Sretan sam da sam dio tog fantastičnog uspjeha!

Moram ovdje spomenuti i Grad i Gradsku upravu na čelu sa rahmetli Husejinom Smajlovićem, koji je davao ogromnu podršku svim sportskim klubovima, pa tako i nama.
Znači, sve se tada poklopilo: odlično vodjenje kluba, odlična ekipa, zajedništvo u Klubu i timu, pomoć i podrška Grada, tako da smo od Čelika napravili respektabilnu ekipu i svih tih godina smo bili u samom vrhu bh. rukometa.

Legendarni treneri i igrači prošli kroz RK Čelik

REDAKCIJA: Ko su u to vrijeme bili treneri?

BEGAGIĆ: Za sve to vrijeme bilo je i dosta trenerskih imena koja su vodila Čelik, od kojih je svaki dao svoj neki doprinos u historiji našeg Kluba. Od svjetski igrački poznate legende Zlatka Saračevića, do Dobojlije Mikija Filipovića koji je imao rezultate sa našom ekipom i zato najduže ostao na toj poziciji, mislim čak više od tri godine. Tu su bili sve sami iskusni treneri, Zdeno Antović, pa Senad Skopljak, pa do legendarnog Ćite Savčića i naše zeničke legende Meha Begovca!

REDAKCIJA: Reci nam nešto o kolegama-saigračima iz vremena o kome govoriš?

BEGAGIĆ: Poslije dolazi do smjene vlasti u gradu i tako se gubi podrška prema svim klubovima u gradu. Tako i Čelik ispada iz lige gdje smo i danas, nažalost.

U Čeliku smo od 2010. ”u hodu” pravili sjajan tim

Svo vrijeme od 2010. godine smo ”u hodu” pravili sjajan tim i ekipu. Bili smo odlični, rukometna klapa koje se plašila cijela Premijer liga. Gdje smo god gostovali, govorilo se sa strahopoštovanjem: ”dolazi nam Čelik”, govorilo se i u Sarajevu, i u Ljubuškom, u Mostaru i u Banja Luci…Bilo je tu nekoliko igrača sa strane, koje neopravdano zovemo ”strancima”, a oni su davali na utakmicama više nego i oni najrođeniji…

Bilo je tu dosta odličnih igrača, i domaćih i ”stranaca”. Nabrojaću neke, ali da se oni drugi, koje sam eventualno preskočio, ne ljute: sjajan je bio Novosađanin Milan Ivančev, Tuzlak Davor Kadić,koji je sada trener tuzlanske Slobode i ne krije da mu je tih sedam godina u Čeliku bilo najljepše u rukometnoj karijeri; zatim, odlični Visočanin Mirza Hurem, naši Edvin Begović i Mirza Dervenčić. Imali smo najbolji golmanski par u Premijer ligi, Zavidovićanina Adnana Šabanovića, koji je iz Čelika otišao pravo na gol Atletiko Madrida, te Dobojlija Dragan Starčević Hobotnica. Sjećam se da je golmanski par Šabanović (golman A reprezentacije BiH) – Starčević bio i najbolji golmanski par u BiH!

Zatim, tu je mali Miljuš, Bole (Boško Jolović) iz Crvenke, naši Zeničani Kerman i Haso Ćosić koji su se kasnije otisnuli u rukometni svijet. I mnogi drugi…

Sjajna je to ekipa i sjajni momci, sa većinom sam i danas u kontaktu. Svi mi smo činili lijepu zeničku rukometnu priču, zajedno sa trenerima, Upravom i predsjednikom Kluba Panetom Škrbićem, koji je uvijek bio tu uz nas.

U tim godinama više puta smo bili prvaci Premijer lige BiH, što proljetni, što jesenji prvaci. Što na kraju prvenstva. Istina, nismo imali sreće u doigravanju, u Ligi 4. ”Boca” nam je nedostajala da budemo apsolutni prvaci BiH. Žao mi je što i to nismo uspjeli. Tada, 2016. godine, igrali smo finale kupa BiH sa Borcem u Banja Luci i osvojili srebro. Igrali smo Čelendžer kup u Evropi i prošli do trećeg kruga.

Za budućnost kluba ne treba brinuti

REDAKCIJA: Sadašnja ekipa Čelika je spoj mladosti i iskustva. Reci nam nešto o Tvom nasljedniku i nasljednicima…

BEGAGIĆ: Ja sam tu, živim i radim u svojoj Zenici. I sad mi rukomet dodje kao rekreacija, ali uz iskustvo koje imam, još mogu malo pomoći klubu. I igrat ću dok predsjednik bude u mogućnosti da me plaća (hahaha).

Što se tiče mog nasljednika na mjestu pivotmena, ima jedan ”Medo” (Čelenka) koji bi me mogao naslijediti, ali je još zelen i mora malo ozbiljnije shvatiti rukomet… A kad je i inače riječ o mlađim igračima Čelika, o drugim saigračima, sve su to odlični momci koji su izvanredno napredovali u ove dvije i po godine, koje sam ja proveo s njima. Jeste da smo trener Seldo i ja malo osijedili s njima govoreći hiljadu puta iste stvari …(hahaha). Ali eto, vrijedilo je: sada imamo sjajne mlade momke i igrače, Farisa Mraku, Danijela Jurića, Adnana Sumbuljevuića, Jasmina Omerovića, Muamera Kaljića, Amela Omerspahića… Uz već pomenutog Mirsada Čelenku,spomenuo bih još našeg velikog prijatelja i druga, rukometaša Kenana Biogradliju, našeg Mrkvu, kojeg smo taman isklesali u solidnog igrača, beka, ljevaka, i otišao je na rad u inostranstvo! On je medicinski tehničar, a zamislite, nije mogao dobiti posao u Zenici, već ga je dobio u Njemačkoj. Nadam se da će i tamo okušati sreću u rukometu a i nekad se vratiti u našu ”bazu” – RK Čelik.

REDAKCIJA: Znači, Bega, Čelik ne treba da brine za budućnost Kluba?

BEGAGIĆ: Rekao sam: imamo sjajan podmladak. Sada su to pravi momci. Za čas su ”izđikali”… Obostrano je poštovanje između mene i njih, zato i možemo dobro funkcionisati. Sve su to ok momci… Naučili su oni svašta, ne samo u vezi sporta već i druženja, zabave, humora, veselja…

Rješenje za bh. rukomet: Osnivanje Kriznog štaba

REDAKCIJA: Šta jedan od najiskusnijih rukometaša današnjice u BiH misli o rukometnoj organizaciji, reprezenataciji, prvenstvenoj sezoni?

BEGAGIĆ: Teško pitanje! Smatram da naš Savez treba hitnu reformu. Da u Savez dođu neki novi, mladji ljudi, ljudi koji su bili sportisti ili sportski radnici, koji se razumiju sport. U Savezu su već 30 godina iste face, isti ljudi koji vedre i oblače u rukometu BiH” Igleda da nam nema druge, nego da ih mi rukometaši BiH potjeramo van! Možda je rješenje za bh. rukomet recept nogometnog saveza, da naš neki Ivica Osim (recimo Ako Arslanagić) osnuje Krizni štab…

I ova odluka o prekidu prvenstva je usvojena ”preko koljena”. Smatram da se moglo naći rješenje da se prvenstvo pošteno završi, a ne ovako kako je završilo, za ”zelenim stolom”. To je bruka!

Inače, Savez bi mogao, da hoće, prepisati dobru organzaciju i rad od klubova koji dobro rade. Recimo, mi u Čeliku imamo savršenu organizaciju i funkcionisanje kluba, i pored toga što nemamo neku finansijsku podršku. Kod nas su i igrači uključeni u upravljanje klubom, što u savezu nije slučaj…

• 

• 

• 

Ideje za reprezentaciju BiH

BEGAGIĆ: O Reprezentaciji mislim ovo: da smo par godina u kontinuitetu dosta napravili, pogotovu kad se zna kakav nam je Savez. Nikakav! Imamo dobru ekipu, ima tu starijih igrača i ovih mladjih. I selektor Bilal Šuman je to fino posložio..

Selektor ima koncept kojeg se drži i ide tim putem i treba ga pustiti i dati mu podršku, rezultati će doći.

I još imam jednu ideju: trebalo bi imati i B reprezentaciju, da bude sačinjena od igrača iz domaće lige, pa kakva god ona danas bila po kvalitetu. Da se da prilika mladjim igračima da napreduju i tako ih regrutovati po zaslugama u A selekciju.

Čelik u Premijer ligi – 100 posto!

REDAKCIJA: Bega, šta je sa Čelikom, danas i sutra?

BEGAGIĆ: Sadašnje stanje u Čeliku je ”zamrznuto”, kao i sve poslije ove korone. Pomalo se trenira i čeka odluka Saveza o nastavku prvenstva. Još se ne zna hoće li biti jedinstvena liga FBiH ili ova Sjever, gdje smo se takmičili.

Predsjednik Kluba se u ovoj pauzi angažovao da se i pojačamo: u Klub se vratio moj drug i sjajni igrač Mirza Dervenčić. Tu je i golman Riad Polić, te mali Jasmin Omerović, koji je igrao u Španiji.

Sada treba vidjeti kolika će biti podrška klubu od Gradske uprave i u okviru tih mogućnosti tražiti možda još neka pojačanja za narednu sezonu. Treba nam, prije svega, ljevak na desnom beku… Normalno je da po svaku cijenu moramo zadržati postojeći igrački kadar.

Sve u svemu, RK Čelik je najozbiljniji kandidat za povratak u Premijer ligu gdje nam i jeste mjesto.

Nadam se da ćemo ispuniti veliku želju našem velikom predsjedniku Panetu Škrbiću, ali i nama svima. Za godinu dana, koliko je Škrbić napravio pauzu u vođenju Kluba, Klub je napustio Premijer ligu BiH. Sada je ponovo tu i zajedno s njim i sa sjajnim timom koga imamo – sigurno idemo na Premijer ligu BiH i u Evropu!

Na kraju, da kažem da ću ja, kao dijete ovog grada, uvijek biti samo Čelikov. Za mene postoji samo jedan Čelik i tako ce uvijek biti! A što se tiče Juniora, želim im sve najbolje, da naprave što bolje rezultate u narednom periodu…

REDAKCIJA: Bega u vrijeme korone?

BEGAGIĆ: Zaposlen sam u dobroj kompaniji Alba. Radio sam cijelo vrijeme ovog ludila zvanog korona i radeći sam sve malo lakše podnio. Naravno da su mi nedostajali treninzi i sva sportska događanja.

Nadam se da će sve ovo brzo proći i da ćemo se svi vratiti normalnim aktivnostima. Kod mene to znači: porodica – posao – rukomet – druženje.

Kad je riječ o Čeliku, već smo platili previše jer smo izgubili prvenstvo i plasman u Premijer ligu BiH, a da nismo ni odigrali tu utakmicu, majstoricu sa Krivajom. Tako je odlukom Saveza odlučen putnik u Premijer ligu. Međutim, šta je – tu je, okrećemo se narednoj sezoni i 100 posto idemo u Premijer ligu!

REDAKCIJA: Šta je sa porodicom?

BEGAGIĆ: Porodica je, hvala Bogu, dobro! Svi smo zdravi i svi smo zajedno. Supruga i ja nastojimo da provedemo kvalitetno vrijeme sa djecom. Imamo skladan i lijep brak, a djeca su nam ”zakon”. A tu su i naše mame, Elmine mama i moja mama koje, kad zatreba, preuzmu brigu o našim djevojčicama, tako da i nas dvoje imamo vremena za nas.

REDAKCIJA: A ko je šef u kući Begagića?

BEGAGIĆ: A ko je šef?… Ko će biti? Pa moja lijepa supruga Elma, zna se!

REDAKCIJA: Evo, šta imaš dodati za sami kraj intervjua?

BEGAGIĆ: U rezimeu intervjua, za kraj, mogu reći da imamo odličan klub, sjajne momke. Imamo odličnog predsjednika Škrbića, izvanrednog trenera Rizvanovića… Moramo se uigrati do te mjere da kroz naredno prvenstvo jednostavno ”protutnjimo” i dočepamo se Premijer lige. Za sve to nam je potrebna i podrška Gradske uprave, koju svi očekujemo!