Danijel Jurić, lijevi bek: San mi se ostvario – igram za Čelikov prvi tim

U ova, za svijet izuzetno teška vremena koja obilježava žestoka borba svih nas protiv zajedničkog neprijatelja – koronavirusa, rukometna lopta miruje. Redakcija našeg Portala zato pokreće seriju intervjua – razgovora sa našim rukometašima. Želimo da vam predstavimo naše igrače i van onih 60 minuta igre u kojima ih obično vidite i prepoznajete: šta rade u ovo teško vrijeme, čime se bave, o rukometu i životu uopšte, o njihovoj karijeri…Bit će to serijal pod nazivom Gdje su i šta rade rukometaši Čelika?

Prvi razgovor objavljujemo sa bekom i jednom od najboljih igrača Čelika – Danijelom Jurićem

• BiH je rasadnik odličnih sportista
• Biću BiH reprezenativac!
• Faris Mrako mi je najveći konkurent na poziciji beka a istovremeno i moj najbolji prijatelj
• U muzičkoj porodici jedino ja nisam muzičar

Danijel Jurić je rođen u Zenici, 26. jula 1997. godine. Sa rukometom druguje od drugog razreda osnovne škole, kada je na stadionu Papirna bilježio svoje prve rukometne korake. Sada je, da to ponovimo, sa 22 godine jedan od stubova RK Čelika: žestok u odbrani i opasan u napadu.

Danijel je rado odgovorio na naša pitanja i najotvorenije govorio o svom Čeliku, ljubavi prema rukometu, saigračima, Upravi kluba, o sebi privatno, svojoj daljnjoj karijeri, porodici, o profesionalnom poslu koga obavlja u KPD Zenica, studiju prava, djevojci i daljim planovima…

Izuzetno simpatičan, sjajan rukometaš i čovjek, Danijel Jurić je veoma omiljen među saigračima u svom klubu i šire, u društvu, među prijateljima i kolegama na radnom mjestu. Oni koji ga poznaju jednostavno ne mogu da ga ne cijene i ne vole. Zamjenik je kapitena i standardni prvotimac.

Od porodice sve počinje…

REDAKCIJA: Danijele, možeš li nam predstaviti svoju užu porodicu: s kim živiš, koga sve imaš u porodici, šta rade, čime se bave?

DANIJEL: Živim u običnoj, zeničkoj i bosanskoj četvoročlanoj porodici, sretnoj porodici…Osim tate Dragana i mame Mirjane imam i šest godina starijeg brata Gorana s kojim sam, moram priznati, bliži i više vezan nego sa roditeljima. Sigurno je to tako jer smo bliži po godinama, a s njim sam čitav život dijelio dobro i zlo, pa tako i dan danas. Po zanimanju tata i brat su muzičari a mama je učiteljica. Mislim da u većini slučajeva uspjesi ili neuspjesi polaze iz porodice jer od porodice sve počinje. Porodica je temelj svačijeg karaktera koji kasnije može biti presudan upravo za tvoj uspjeh ili neuspjeh.

REDAKCIJA: Porodica Jurić je muzička porodica. Šta je sa Danijelom: pjeva li, svira li Danijel neki instrument ili si ti izuzetak?

DANIJEL: Moja porodica jeste muzička, ali ja baš nisam muzičar. Završio sam Osnovnu muzičku školu, svirao klavir, ali i stao na tome…

Odrastanje u Blatuši

REDAKCIJA: Danijele, reci nam nešto više o djetinjstvu i odrastanju, školovanju?

DANIJEL: Moje djetinjstvo je teklo najnormalnije, odrastao sam u naselju Blatuša gdje i završavam osnovno obrazovanje. Nakon toga upisujem Ekonomsku školu Zenica gdje stičem i to stručno zvanje ekonomskog tehničara. Zatim, na savjet predsjednika mog kluba, ali prije svega mog dobrog prijatelja i što je još važnije, dobre osobe, dobrog čovjeka, ljudine Paneta Škrbića, renomiranog znalca i stručnjaka za svašta nešto, upisujem se na Pravni fakultet Univerziteta u Travniku, odnosno Kiseljaku. Stalno mi je govorio i govori, i ne samo meni: ”Danijele, moraš studirati, moraš završiti fakultet! Pored rukometa moraš imati i fakultet”…

Sad sam već student 3. godine Fakulteta. Učim, borim se, polažem ispite… Teško je i igrati rukomet, i raditi i studirati. Znači, pored rukometa i studiranja, uposlenik sam KPZ Zenica već punih sedam mjeseci. Zahvalnost, osim g. Škrbiću, dugujem i direktoru Zavoda g. Redži Kahriću koji cijeni dobre radnike, a što je za mene veoma bitno, ima razumijevanja i pomaže zenički sport, tako da i pored Fakulteta, pored posla, mogu da se posvetim i svojoj velikoj ljubavi, rukometu i RK Čeliku.

REDAKCIJA: Kada će Danijel biti diplomirani pravnik? I koliko ti znači to da završiš Fakultet?

DANIJEL: Ako sve bude teklo po planu, odnosno ako sve položim u roku, diplomirani pravnik mogu biti već sljedeće godine. To mi mnogo znači jer mi fakultet otvara mnoga vrata. Sretna je okolnost i moje radno vrijeme u KPD-u, gdje dva dana radim, dva odmaram, pa se u neradne dane mogu maksimalno posvetiti učenju.

REDAKCIJA: Znači ti si borac na tri tri fronta: posao, Fakultet, rukomet. Može li se to, Danijele?

DANIJEL: Malo je otrcana rečenica, ali kad se hoće, sve se može! Zadao sam sebi cilj: završiti fakultet! Bez rukometa ne mogu, a posao mi služi da se pokažem i dokažem kao dobar uposlenik, jer posao je potpora i studiranju i rukometu. Vjerujem da sve to mogu odlično ”gurati” i izaći kao pobjednik…

Koronu moramo pobijediti!

REDAKCIJA: Danijele, živimo u vrijeme opasnog svjetskog neprijatelja korone virusa. Šta ti misliš o tome, poštuješ li upute nadležnih organa?

DANIJEL: Što se tiče ove novonastale situacije u svijetu i rata protiv zajedničkog naprijatelja koronavirusa, mislim da svi moramo biti maksimalno oprezni. Pozivam sve sugrađane
i sve građane naše lijepe domovine da se drže uputa datih od strane stručnih lica. Ja lično nosim masku i rukavice i preporučujem svima da to isto čine. Da peru ruke i poštuju ostale odluke kriznog štaba.

Nažalost, rukomet je privremeno stao, kao i druženje sa prijateljima. Ali sve će to jednog dana proći. Ja sam optimista! Svoje dane provodim na poslu. Naša ustanova KPD ne može obustaviti ciklus rada ali su povećane sve mjere sigurnosti.

Rukometni počeci uz porodicu Zeljko

REDAKCIJA: Možeš li nam nešto reći o tvojim počecima u rukometu? Sjećaš li se tih vremena?

DANIJEL: Naravno da se sjećam, želja za rukometom javila se već u 2. razredu osnovne škole. Imao sam tu sreću da idem u razred sa kćerkom svojih prvih trenera, porodice Zeljko koje ovim putem pozdravljam! Tako sam na njihov prijedlog odlučio da napravim prve rukometne korake na čuvenoj, sada nažalost devastiranoj Papirnoj.
Što se tiče talenta, govorili su mi da imam visinu za košarku. Međutim, sa 196 santimetra visine – imam i pravu visinu za rukomet koga obožavam. I ja sam ga odabrao kao neki svoj životni put. Svim mladim ljudima koji se žele baviti sportom toplo preporučujem: rukomet, rukomet, rukomet! Prelijep je, snažan, pravi muški sport…

Faris Mrako, moj glavni konkurent i najbolji prijatelj

REDAKCIJA: Danijele, koja ti je najdraža pozicija a ko ti je konkurencija u timu?

DANIJEL: Bez imalo dvoumljenja: najdraža pozicija za mene je pozicija lijevi bek, a općenito u rukometu kao sportu je to pozicija golmana, definitivno najvažnija pozicija po meni.

Na konkurenciju u timu (na poziciji lijevog beka) ne gledam kao na suparnike već na zdravu utakmicu između svih onih koji konkurišu za tu poziciju. Sticajem okolnosti, na poziciju lijevog beka, pored mene, konkuriše i osoba koju ponajviše cijenim u klubu, definitivno osoba koja je 1/1, kako se to žargonski kaže, dobra osoba, sjajan momak i prijatelj pa tek onda rukometaš. Naravno, riječ je o mom prijatelju i kapitenu RK Čelika Farisu Mraki. Kad sam ja na klupi a on u igri, ja ga bodrim. I obratno. I kad smo jedan pored drugog u timu, opet se jako dobro razumijemo i bodrimo.

Nesportsko ponašanje je nerazumno

‌REDAKCIJA: Rukomet je, kažu, ”muški sport”, u igri se daju i dobijaju udarci. Udara li Danijel?

DANIJEL: Rukomet zaista jeste grublja igra i sa razlogom nosi epitet “muškog” sporta. Nepisano pravilo je: koliko god da “podijeliš” udaraca, isti broj ćeš i primiti! Svako namjerno udaranje odnosno nesportsko ponašanje je nerazumno. Ja sam za fer-plej žestoku borbu. Bez namjernih udaranja! Desi se, naravno, i situacija kada taj udarac bude u žaru borbe s grubljim intenzitetom, ali nikada nisam išao sa namjerom da povrijedim protivnika. Naravno i da primam udarce, međutim svaki igrač prepozna nenamjerno udaranje i stoga ga i ne uzima za zlo.

REDAKCIJA: S kim od igrača u igri najbolje sarađuješ? Ko su najbolji igrači u RK Čeliku?

• 

• 

DANIJEL: U igri se najbolje razumijem sa iskusnim lijevim krilom, Edinom Gušićem Gušom. Odlično se osjećam kad je on sa moje lijeve strane. Radi se o vrhunskom igraču.
A što se tiče najboljih pojedinaca u klubu, izdvojio bih sve iskusnije igrače koji su dugi niz godina na rukometnom parketu, koji su doajeni i lideri rukometa i sada ”vuku konce” u igri i dugodišnje znanje i iskustvo još i prenose na nas mlađe. To su, pored pomenutog Edina Gušića, istinski lider Aldin Begagić, odlični Edvin Begović i veliki rukometni genije Slaven Šijaković.

Plejada sjajnih rukometaša i rezultata prošle kroz RK Čelik

REDAKCIJA: Poslednjih desetak godina za RK Čelik su igrale velike rukometne zvijezde: od golmana reprezentacije Adnana Šabanovića, koji je iz Čelika otišao u Atletiko Madrid, sedam godina kapiten RK Čelika, reprezentativac Davor Kadić, internacionalci Milan Ivančev, Boško Jolović (koji je bio miljenik zeničke publike a već sedam godina trener u Saudijskoj Arabiji), naši Haso Ćosić i Anes Bečić… Sjećaš li se tih igračkih veličina?

DANIJEL: Nažalost, nisam bio dio RK Čelika u vrijeme svih tih igrača, ali svakako sam gledao njihove nastupe za naš voljeni klub. Svi koje ste nabrojali i mnoge druge vrsne igračke veličine su doprinijeli da je sedam godina RK Čelik bio u vrhu bh. rukometa. Uz veću zainteresiranost Grada i Gradske Uprave naš klub može ponovo dogurati do Evropskog Challenger Cup-a, što se prije par godina i desilo. Stoga apelujem na Gradske vijećnike da prepoznaju sve prednosti koje sport može pružiti.

Preuzećemo vrh Prve lige Federacije BiH

REDAKCIJA: Pored vrhunskih rezultata RK Čelika od 2010. do 2017. godine (više puta prvaci Premijer lige BiH, vicešampini državnog Kupa BiH, osmina finala evropskog Challenger Cup-a itd), prije dvije godine došlo je do fijaska i ispadanja iz Premijer lige…

DANIJEL: Nerado se sjećam toga perioda u kome smo ispali iz Premijer lige BiH. Bilo je to skoro nevjerovatno i nestvarno: da se jedan odličan tim, jedna tradicija duga 70 godina preko noći ugasi. I kad se svi od nas digli ruke, kad je Klub bio gotovo ugašen, u klub se ponovo vratio sadašnji predsjednik kluba Pane Škrbić, koji je napravio izvjesnu pauzu nakon sjajnog vođenja kluba osam godina i, rekao bih ”dao infuziju” da se Klub vrati u život. I u tome uspio, uspio je spasiti klub od ponora.
Sad smo ponovo na putevima stare slave: imamo odličan Klub i tim, slogu i jedinstvo u timu, izvrstan stručni rad, odlično vođenje Kluba, tvrdim najorganizovanijeg sportskog kolektiva u Gradu…

Ova bolest i korona virus nas je prekinuo, inače smo trebali i hoćemo preuzeti vrh Prve lige Federacije, gdje smo trenutno drugi. Čekali smo tu utakmicu sa RK Krivajom u Zenici i da mogućnost ih skinemo s prvog mjesta…Svi smo jedinstveni, od igrača do Uprave i navijača i upravo to jedinstvo nam garantuje da ćemo osvojiti Premijer ligu. Jedino ne znam da li će se prvenstvo nastaviti (zbog korone), prekid bi za nas bio velika tragedija.

Uzori: Terzić, Ilić i Lacković

REDAKCIJA: Ko su uzori Danijela Jurića, u rukometu i inače?

DANIJEL: Uzora svakako imam više i većinom sada ne igraju ili su pred zalaskom karijera, a to su: Mirsad Terzić, Momir Ilić i Blaženko Lacković. Moram još spomenuti i momka koji još nije ni na vrhuncu svoje karijere, a već je postao virtuoz ove igre. To je norveški igrač Sander Sagosen. A općenito u životu uzori su mi svakako moji roditelji Dragan i Mirjana.

REDAKCIJA: Danijel Jurić u reprezentaciji BiH?

DANIJEL: Naravno da mi je najveća želja obući dres sa državnim grbom! Kada budemo igrali Premijer ligu BiH, sigurno da će i igrači Čelika biti na radaru našega izbornika. Nastupao sam za mlađe rukometne selekcije, pa se nadam i želim da zaigram i za ”A” reprezentaciju.

REDAKCIJA: Da bi stekli sve uslove za plasman u Premijer ligu BiH, pred početak prvenstva imali ste i posebne pripreme u Centru Ajdinovići?

DANIJEL: Svakom sportisti je uvijek čast, zadovoljstvo i privilegija biti na okupu sa sebi dragim osobama odnosno suigračima i odraditi te pripreme najbolje što možeš. Naravno, treba spomenuti našeg predsjendika g. Paneta Škrbića koji nam je omogućio pripreme u Sportskom centru Ajdinovići kod Olova. Takvim uvjetima i pripremama ne mogu se pohvaliti ni premijerligaški timovi.

Ili jesi ili nisi igrač, samo to su podjele!

REDAKCIJA: Većina igrača u RK Čeliku danas su rođeni Zeničani…

DANIJEL: Ja nikada nisam bio za podjele igrača na strane i domaće… Jednostavno pravilo je: ili jesi ili nisi igrač! S druge strane, naša prednost je što danas prvi tim RK Čelika više od 90 odsto čine rođeni Zeničani. Ali takođe, niko ne može reći da je jedan Slaven Šijaković, jedan od ponajboljih naših igrača, ”stranac”. On je u Zenicu doselio sa porodicom (suprugom i kćerkicom) i svoju sudbinu vezao za ovaj grad. Doduše, da se malo našalim, pošto je on porijeklom iz Teslića, malo se u govoru, odnosno dijalektu, razlikuje od nas, rođenih Zeničana… Ali već od sljedeće sezone imat će isti naglasak kao i mi…

Planovi za budućnost: U svom RK Čeliku i nigdje više!

REDAKCIJA: Danijele, tvoji planovi za budućnost: evropski i svjetski klubovi?

DANIJEL: Što se tiče rukometa, sebe vidim striktno u svome gradu, svom RK Čeliku i nigdje više! Kao mali, dok sam gledao sve rukometne “zvijezde”, nisam maštao da zaigram niti u Barceloni, ni u Kielu, već samo u Čeliku. Sada sam u Čeliku, sretan sam i ostvario sam svoj dječački san. Kao dijete sam samo maštao: Joj, da mi je zaigrati u prvom timu Čelika!

REDAKCIJA: Kad smo pitali tvoje saigrače šta misle o Danijelu Juriću, svi su kazali da si sjajan momak, odličan rukometaš i čovjek, veliki karakter i drug kakav se samo poželjeti može. Tvoj komentar na to.

DANIJEL: Raja – hvala vam, od srca! I ja vas volim! Bolje drugove i suigrače nisam mogao ni poželjeti!

Treba dati šansu mladima, posebno sportistima

REDAKCIJA: BiH zemlja talenata…

DANIJEL: Da. Mislim da gotovo da nema države na svijetu sa većim brojem talenta. Treba razvijati sport, treba više ulagati. Ja sam imao sreću da se zaposlim na dobrom poslu i ostanem tu, što mislim da bi i drugi učinili, da im se ukaže ista prilika. Zato treba dati šansu mladima, posebno sportistima.

Doba korone utiče i na druženje s djevojkom

REDAKCIJA: Danijele, za kraj, o svemu smo pričali osim o ljubavi… Ima li Danijel djevojku, jesi li zaljubljen, kad će svadba?

DANIJEL: Već duže vrijeme imam stalnu djevojku. Družimo se i volimo se… Ova korona nas je malo razdvojila. Kad će svadba? Rano je još o tome govoriti (smijeh). Kod moje ženidbe, bez obzira kad će to biti, za sada je jedino sigurno da će mi kum na svadbi biti predsjednik Pane Škrbić (hahaha).

REDAKCIJA: Danijel, veliko hvala na razgovoru!

DANIJEL: Hvala i zasigurno najboljem rukometnom portalu u BiH! Svim članovima RK Čelika i našim navijačima, te svim dobrim ljudima u BiH i na planeti, želim sve nabolje i da zajedno prebrodimo ovu krizu!

Na kraju sve vas molim bez obzira gdje ste o odakle ste da u ova teška vremena poštujete naredbe i uputstva nadležnih organa – ne napuštajte kuću i dom ako ne morate! Perite ruke i održavajte higijenu! Čuvajte svoje i zdravlje svih nas.

Jako sam poželio igrati rukomet! Nadam se da će sve ovo brzo proći i da ćemo se vratiti redovnim poslovima, studiranju, igranju rukometa…

JEDNOM ČELIK – UVIJEK ČELIK!