Franjo Duđak – buduća rukometna zvijezda

Franjo Duđak, mladi 19-godišnji rukometaš Rukometnog kluba Čelik, ima sve atribute da bude buduća rukometna zvijezda: hrabar je, brz, visok, ljevoruki je desni bek, što bi rekli dobar i karakteran momak. Što je najznačajnije, izuzetno voli, obožava rukomet i ima jaku želju i volju da radi i uspije u postizanju vrhunskih rezultata. Voli da trenira.

Sa RK Čelikom Franjo je potpisao novi četvorogodišnji ugovor, na njegovo i na zadovoljstvo kluba. Da bi Franju Duđaka pobliže predstavili rukometnoj publici, napravili smo kraći intervju s njim, kako bi saznali što više o njemu, njegovim planovima, perspektivama…

Franjo svakodnevno na treninge u Zenicu dolazi iz rodnog Tešnja i jedan je od dva igrača Čelika koji ne živi u Zenici, on i Haris Muhić iz Zavidovića. Tu je i Mario Filipović kome, obzirom na blizinu Viteza (12 kilometara od Zenice), nije problem dan svakodnevno iz Viteza dolazi u Zenicu i da se uz to i smatra domaćim igračem.

Franjo je rođeni Zeničanin

Franjo Duđak je, kako sam kaže, spletom okolnosti rođen u Zenici, 24. marta 2001, u gradu u kojem sada i igra rukomet. Otac Ilija je umirovljeni časnik, a majka Nada je trenutno teško bolesna, tako da, kako kaže, otac, sestra i on danonoćno skrbe o njoj i njenom zdravlju, što nije teško jer oba roditelja jako puno voli.
Franjo je ove godine završio Srednju tehničku školu i stekao zvanje tehničar mehatronike. Njegovi rukometni idoli su Marko Kopljar i Mađar Laszlo Nagy.

Rukometni počeci i dolazak u Čelik

REDAKCIJA: Franjo, možeš li nam reći nekoliko rečenica o svojim rukometnim počecima i dolasku u RK Čelik?

FRANJO: Po završetku osnovne škole sam se slučajno oprobao na školskom takmičenju u rukometu. Osvojili smo općinsko takmičenje a zatim na kantonalnom takmičenju bili drugi i odmah sam zavolio taj sport. Nakon toga sam se prijavio i počeo trenirati u RK Bosni iz Tešnja.

Za prvi seniorski tim Bosne sam zaigrao već sa 15 godina. Najviše pomoći tada za napredak u rukometu imao sam od trenera i legende tešanjskog rukometa Avdije Adžamije, koji mi je pružio priliku da igram i davao mi veliku podršku u počecima u rukometu.

REDAKCIJA: Franjo, u februaru ove godine, nakon RK Bosne, dolaziš u RK Čelik…

FRANJO: RK Čelik je uvijek bio moj san i kada me predsjednik Čelika Pane Škrbić pozvao, nisam se ni sekunde dvoumio. Nositi dres Čelika je ponos i privilegija.

Oduševljen sam RK Čelikom: od našeg predsjednika Paneta Škrbića, čovjeka koji živi za ovaj klub i za njegove igrače, kao da nam je svima otac, ali i ”šef sa stilom”; prezadovoljan sam i sa trenerom prof. Seldinom Rizvanovićem koji me uči rukometu i pruža mi šansu za igru; i svi saigrači su pravi, dobri drugovi, korektni, pažljivi, od najmađeg Ćelenke, do najstarijeg, legende Aldina Begagića.

U narednoj sezoni očekujem jako dobru igru, jer imamo odličnu ekipu i očekujem siguran povratak mog Čelika u Premijer ligu BiH, gdje nam i jeste mjesto. Zbog svega u RK Čeliku, odlične atmosfere, odličnih uslova, prijateljstva, organizacije, odlučio sam i potpisao četvorogodišnji ugovor. U RK Čeliku vidim svoju šansu za napredak u svim segmentima igre, kao i mom daljnjem razvoju kao rukometaša i, ako Bog da, igranje u najjačoj ligi u BiH.

”O saigračima bih mogao do sutra pričati: imamo tu par iskusnih rukometaša sa vrhunskom rukometnom karijerom koji su, i pored toga što su pravi rukometni znalci, prije svega odlični prijatelji, poput naseg Slavena, Guše, Bege, Pole i drugih koji su me prihvatili kao svog najrođenijeg. Uvijek mi pružaju podršku i pomažu mi u daljnjem razvoju uz svoje savjete. Naravno, tu ima i mladih momaka, koji su takođe odlični, recimo naš kapiten Faris Mrako, Danči, Memko, mladi Adi i Ajan su sjajni momci…Neka se ne ljute oni koje nisam spomenuo jer su svi zaista odlični i ljudi i rukometaši”.

Vjerujem u Čelik

REDAKCIJA: RK Čelik ima ozbiljne ambicije. Šta Ti misliš o njima?

FRANJO: Mislim da Čelik radi odličan posao. Uz ovakav rad, već iduće sezone bićemo premijerligaši, a uz još par pojačanja, odmah nakon toga možemo i u Evropu. Ekipa je odličan spoj mladosti i iskustva, dišemo svi kao jedan, nema ljubomore ni svađe, već samo pravo drugarstvo i jedinstvo. To je garancija našeg uspjeha.

A što se tiče moje budućnosti, svi moji planovi su vezani za Čelik. Privatno, planirao sam upisati Policijsku akademiju i zaposliti se, raditi kao policajac, ali trenutno čekam konkurs i ne znam hoće li ga zbog COVID-a uskoro biti.

Kad je riječ o rukometu, ne volim sebe dizati u nebesa. Siguran sam da ću sa Čelikom uspjeti, jer mi pruža sve uvjete da to i ostvarim.

Na kraju intervjua Franjo Duđak kaže:

– Pratim rukometna događanja kod nas i u svijetu. Naravno, fale mi i utakmice sa mojim Čelikom, kao i gledanje utakmica EHF lige prvaka, utakmice Bundeslige i SEHA lige. Jedva čekam i utakmice naše Prve lige FBiH. Hvala Bogu, zdrav sam i jedva čekam povratak na rukometne terene. –